Dejan Đorđević
DA IZVRIŠTIMO PESMU
DOGOREVA
Noćas je negde pala zvezda
i kap kiše pogodila je pticu u letu
da me nebo hoće kao stradalnika.
Sanjam telo usamljeno
nebu i zemlji grč da vratim.
Ponovo dogoreva.
DA IZVRIŠTIMO PESMU
Da izvrištimo pesmu.
Da je pošaljemo
U goru za vodu.
Celom svetu
U oči da je kažemo.
Pa da se uspavamo
Neiskusni i obični.
Jer jednoga dana
Svakako,
Tamo gde je bila pesma,
Stajaće pesnica.
SLIKANESLIKA
List pšenice
I zrno paprike.
Na slici kokoška.
Dva stiha,
Linija ne posustaje.
U gradu plava smrt
I bela romantika.
Vrabac u ruci.
MI SMO PRONAĐENI
U izgubljenom svetu
Mi smo pronađeni.
Ako nas nema u ovom vremenu
Ima nas u drugom.
Tišina u nama
Na pesmu je osuđena
Reč po reč.
I evo nas na vrhu ćutanja.
SEDAM OBRAĆANjA MARIJI
Prvo
Draga Marija, i danas je kišno kao i juče. Kišni čovek
piše kišnu pesmu, okišio se u ovo ljubavno doba. Znam
da su sve emocije mokre. Prokišnjava glupost.
Drugo
Odigralo se kako je bilo zapisano. Ostatak tebe i mene
samo na nas liči.
Treće
Na nebu crna tačka od ljubavnog krika, usamljeni oblak
i tvoje bledo lice. Sve počinje i završava se
neverstvom. Bila je pesma i ti si bila u njoj. Kad sve
izgubim, opet sam na početku.
Četvrto
Korak na sivom kraju večnosti: zaljubiti se u sebe,
prespavati noć i obećano jutro dočekati u zagrljaju
dubine sopstvenog uma.
Peto
Prostor je slojevit, a verige vremena sputavaju. Treba
ljubav oboriti, izboriti, razoriti.
Šesto
Ja više ne umem da volim, a ne umem ni da ćutim o
ljubavi.
Sedmo
Draga Marija, ovde je vlažno i nepodnošljivo. Neko je
sve vreme plakao. Udaj se za Majakovskog. Kad ja gubim,
gubi moje srce. Kad on gubi, gubi istorija.